A ja uvek ZAVOLIM onog ko me NECE, i NECU ONOG koji mene voli…
24 Maja, 2019Kod mene nista ne moze jednostavno.
Kod mene nista ne moze tek tako,niti samo od sebe.
Valjda sam od onih zena koje su prosto neka vrsta lepka za budale, ili sta vec…Jer, ja ne znam kojim drugim recima da opravdam to sto se uvek kao zena vezem za onog pogresnog?
Uvek sam bila ona koja je volela jednog, dok je neki drugi voleo nju,
Uvek sam bila ona koja se na svaki nacin borila za jednu osobu, koja me nikada nije ni primetila… Dok je neka druga osoba cinila sve za mene. Ona osoba koju ja nisam primetila.
Nema tu drugog objasnjenja osim cinjenice da imam talenat da se uvek dam onom koji je pogresan. Da mi je prosto sudjeno da lijem suze zbog ljubavi. Dam sve ono sto imam i na kraju se razocaram…
Tako mi je i sada sa tobom, a taman sam pomislila da cu mozda i ja biti srecna, da ce i mene neko da voli iskreno i snazno i do bola.
Ne znam sta da mislim,niti u sta da verujem..Znam samo da me boli, da se kidam, da imam potrebu da pobegnem iz ove koze.
Samo sam zelela biti voljena.
Samo sam zelela voleti, ali ne vredi, sudbina je ono sto se ne moze promeniti. Sudbina je cudo.Ili te ima ili te nema, ili imas srece ili je nemas. Ja sam ostala sa one druge strane… ja sam ostala sa one strane gde ljudi bas i nemaju prava na osmeh.
Kao da sam rodjena u pogresnom svetu, kao da sam rodjena u nekom drugom veku, negde gde prosto ne pripadam…
A samo sam zelela da sa tobom imam ljubav.