S tobom sam željela ostarjeti… – Pismo čovjeku koji mi je slomio srce…

Željela sam više od tebe. Ne zato što nisi bio dobar, nego zato što sam te voljela i imala velike snove za nas.

Vjerovala sam u tebe, u tvoje sposobnosti, talente… Željela sam ništa manje od onoga što zaslužujemo.

Slomio si mi srce…

Nisi bio spreman, dragi moj. Tvoja prošlost, tvoji demoni nisu ti dali mira… Odgurnuo si me. Volio si me tako kako nikad nisam bila voljena, ali nisi bio spreman na to. Mi se nismo previše primakli plamenu.

Mi smo u njemu bili, u srcu vatre… nespremni. Izašli smo oprljeni, povrijeđeni. Nije bilo svrhe da ti produbljujem rane, da te držim za ruku i sprječavam da odeš, kada te je svaki dodir bolio. Morala sam te pustiti…

Nikada ti nisam zahvalila…

Mislila sam da nikada neću moći živjeti bez tebe. Onoga dana kada si otišao srce mi je stalo… Ali danas opet počinje kucati. Slomio si moje srce, otvorio ga. U njega je ušla svjetlost. Doveo si me do takvog očaja da nisam imala druge nego da potpuno promijenim svoj život. To sam i učinila.

Mislila sam da ću s tobom ostarjeti, ali nekad život za nas ima drugačije planove. Nikad nisam i nikad te neću prestati voljeti. Kada ti neko dotakne srce, on zauvijek ostaje u njemu.

Bila sam puna bijesa i boli. Jeo me je, uništavao… A onda sam shvatila da to mene ne razara ljubav. Ljubav nije sila uništenja. Razaralo me je ono što sam mislila da ljubav jest, ono što sam od nje željela.

Željela sam da s tobom budem jedno, ali to nije bila naša sudbina. Naša je ljubav bila drugačija – od one vrste koja oslobađa, koja nam daruje nov život, preobražava i koja nas uči novim putovima. Takva ljubav nam dolazi poput duhovnog učitelja i uči nas mnogo više nego što bi bilo koji sretan kraj mogao.

Zato ne žalim nijedan sekund koji sam provela u njoj, nijedan tren koji sam posvetila tebi…

Naša ljubav me je probudila, preobrazila i otvorila oči za ono što bez nje nikad ne bih vidjela.

besnopile/magic-whisperer/pozitivanstav